Zašto je Meksiko najopasnija zemlja za novinare?

Ubijene su direktorica portala El Veraz Yessenia Mollinedo Falconi i novinarka Sheila Johana García Olivera u općini Cosoleacaque.

Ovim je broj ubijenih novinara u Meksiku porastao na 11, što je više nego u Ukrajini, gdje svjetski novinari izvještavaju o ratu i ruskoj invaziji.

Meksiko je već dugo jedna od najopasnijih zemalja svijeta za novinarstvo. Zašto?

Sheila Johana García Olivera i Yesenia Mollinedo Falconi upucane su u ponedjeljak navečer dok su sjedile u autu ispred trgovine. Mollinedo Falconi je i ranije primala prijetnje zbog svog novinarskog rada, rekao je njezin brat.

Pažljiviji pogled na ovogodišnja ubistva sugerira da niti jedan razlog do kraja ne objašnjava porast. Niti jedna kriminalna organizacija ili grana vlasti nije odgovorna. Umjesto toga, smrti ukazuju na širok raspon prijetnji s kojima se novinari u Meksiku svakodnevno susreću – i nekažnjivost koja omogućuje njihovim ubicama da djeluju bez straha od posljedica.

Ubijeni medijski djelatnici dijelili su neke karakteristike koje su ih dovele u opasnost, piše Washington Post.

Mnogi su radili za male, neovisne, često samo internetske kuće – od kojih su neke objavljivale samo na Facebooku – što je medijske radnike ostavljalo bez ikakve institucionalne podrške ili fizičke zaštite.

Neki su se oslanjali na druge izvore prihoda – vožnju taksija, prodaju tacosa, dostavu hrane – kako bi spojili kraj s krajem.

Izazov je utvrditi motive njihovih ubistava.

„Postoji vrlo visok postotak nekažnjivosti“, rekao je Alejandro Encinas Rodríguez, zamjenik meksičkog ministra unutarnjih poslova odgovoran za ljudska prava, krajem 2020., kada je samo pet posto ubistava pod upravom predsjednika Andrésa Manuela Lópeza Obradora rezultiralo kaznom.

Od tada je ubijeno još 19 novinara. Vlada kaže da je otvorila istrage u mnogim slučajevima, ali informacije su često oskudne i ponekad se ne dijele s kolegama ili članovima obitelji.

Ali informacije koje postoje tiču se onoga što su novinari izvještavali prije svoje smrti i prijetnje s kojima su se suočili. I nude neke tragove.

Alfonso Margarito Martínez Esquivel, 49-godišnji fotograf i fikser u Tijuani, koji je radio za meksičke i međunarodne novinske kuće ubijen je ispred svoje kuće 17. januara 2022. godine. Martínez Esquivel je u više navrata primao prijetnje.

U decembru je lažno optužen da vodi Facebook stranicu na kojoj su objavljivane informacije o kriminalnim organizacijama. Tražio je zaštitu od državnih i saveznih vlasti, navodi Odbor za zaštitu novinara.

U roku od nekoliko sedmica upao je u zasjedu i ustrijeljen na dnevnom svjetlu u svom automobilu ispred kuće. Policija je prvotno tvrdila da je ubistvo rezultat pijane tučnjave između susjeda, ali su istražitelji na kraju otkrili da je njegovo ubistvo naručio vođa lokalnog kartela koji je smatrao da je njegov rad narušio ugled njegove organizacije. Navodno je platio ubicama 2.000 dolara za novinarski život.

I drugim ubijenim novinarima u Meksiku je prije likvidacije su upućene prijetnje, a neki su i pored policijske zaštite ubijeni.

Neki slučajevi ilustriraju nejasne granice između novinarstva i vlade, piše Washington Post, jer novinari i često rade kao novinari za „vezu s političarima“. Mnogi novinari kažu da nemaju druge mogućnosti. Prosječna medijska plaća je 200 do 300 dolara mjesečno, prema Nacionalnoj anketi o zapošljavanju i zanimanjima.

Porast u broju napada

Zapravo, mnogi kritičari vjeruju da Andrés Manuel López Obrador, medijski populist poznat kao Amlo i meksički predsjednik, potpiruje nasilje svojim neprestanim javnim napadima na novinare koje je označio kao nedobronamjerne konzervativne „plaćenike“ koji žele potkopati njegovu nacionalističku administraciju.

Napadi na medije porasli su za 85 posto u tri godine otkako je Amlo preuzeo vlast u decembru 2018. godine.

U cijeloj prošloj godini ubijeno je sedam novinara, u odnosu na 11 u prvih pet mjeseci 2022.

„Svaki dan (Amlo) potiče društvo da diskreditira novinarsku profesiju – i očito je da plaćamo cijenu krvlju“, rekla je Sonia de Anda, novinarka iz Tijuane koja se nedavno suočila s predsjednikom Meksika zbog ubistava, piše Guardian.

Tijuana, koja se nalazi na američkoj granici u blizini San Diega, ove je godine najviše patila, a vlada je za ubistva novinara okrivila ljude povezane s kriminalnim kartelom Arellano-Félix – ali mnogi su skeptični.

„Tijuana ima prilično dugu povijest hvatanja nekoga ko je možda imao pištolj u ruci, ali ne dodiruje osobu koja je zapravo odgovorna“, rekao je Michael Lettieri, istraživač i aktivist za ljudska prava iz San Diega.

Govoreći ranije ove godine, Adela Navarro Bello, direktorica novine Zeta, rekla je: „Trenutno je meksički tisak uhvaćen u unakrsnoj vatri između prijetnji i metaka trgovaca narkoticima i organiziranog kriminala i prijetnji i verbalnih napada i pokušaja da nas moralno uništi savezna i državna vlada“.

„Kada je novinar ubijen, nije samo obitelj ta koja izgubi voljenu osobu… gubi i društvo“, dodala je Navarro Bello.

„Kada je novinar ubijen, društvo postaje malo slijepo i malo gluho.“

Napadi na novinare dio političkog nasilja

Iako je organizirani kriminal često umiješan u ubistva novinara, dužnosnici iz malih gradova ili političari s političkim ili kriminalnim motivima često su također osumnjičeni. Novinari koji vode male vijesti u unutrašnjosti Meksika laka su meta, piše ABC News.

Ubistva novinara dio su krajolika političkog nasilja u kojem kriminalni i državni akteri neprestano pregovaraju o moći, piše u analizi Globalna inicijativa za borbu protiv organiziranog kriminala.

Vlasti su imale koristi od narativa koji okrivljuje kartele za nasilje u Meksiku, što državu oslobađa od njezine istaknute uloge u potkopavanju sigurnosti novinara i prava građana na slobodu tiska. Međutim, velik udio prijetnji medijskim djelatnicima zapravo dolazi od samih državnih dužnosnika.

Navodno je to slučaj novinarke Maríe Elene Ferral, koja je ubijena u martu 2020. Prije ubistva, Ferral je istraživala ubistva četvorice kandidata za gradonačelnika u gradu u Veracruzu, strateškom mjestu gdje se redovno prometuje nelegalnim robama.

U posljednjem izvješću koje je napisala prije nego što je ubijena, Ferral je navela imena navodnih ubica žrtava i povezala njihovu smrt s političkim elitama na tom području.

Prema istrazi Alianze de Medios Mx, saveza medija, ove moćne osobe desetljećima kontroliraju jurisdikciju regije, često nasljeđujući pozicije na javnim funkcijama.

Ferral je viđena kao prijetnja grupi ne samo zbog svog izvještavanja, već i zato što se i sama kandidirala za gradonačelnicu. Upucana je usred bijela dana usred Papantle, velikog grada, a umrla je nekoliko sati kasnije u bolnici.

Meksiko ima program zaštite za novinare i branitelje ljudskih prava, ali zasad nije poznato jesu li posljednje ubijene Mollinedo Falconi ili García Olivera bile dio tog programa.

Sudionici dobivaju podršku, kao što su elektronički uređaji ili „dugme za uzbunu“ za upozorenje vlasti na svaku prijetnju; nadzorni sustav u njihovim domovima; čak i tjelohranitelje u nekim slučajevima.

Vlasti često preporučuju da se ugroženi novinari presele u drugu državu ili glavni grad kako bi umanjili prijetnju, ali to znači da ih odvoje od posla, sredstava za život i obitelji.

Dok je predsjednik Amlo obećao program „nulte nekažnjivosti“, ubistva novinara vlasti rijetko rješavaju. Amlo je također nastavio s redovitim verbalnim napadima na novinare koji su kritični prema njegovoj administraciji.

U februaru je Inter American Press Association pozvala predsjednika da „odmah obustavi agresije i uvrede, jer takvi napadi s vrha vlasti potiču nasilje nad medijima“.