
Jednom davno sedeo sam u mirijevskom Maksiju i popio kafu u društvu sa Srđanom Škorom. Tim povodom prijavljujem popečitelju Vučićeve lične policije Ivici Dačiću svoje nepočinstvo koje ne zastareva.
Limenka stoji tamo na banjičkom brdu, kao ružni oklopnik pogođen buzdovanom. U njoj je oblikovan utvarni kulturni obrazac koji pretvara Srbiju u toksičnu deponiju. U klaustrofobičnom zatvoru od limarije traju orgije sastavljene od agresije i opscenosti koje niko više ne mora da podstiče. One proizvode sebe same i pretvaraju se u olovni oblak koji oduzima dah svakom smislu.
Ne izgleda mnogo verovatno, ali individua Baka Prase ima i svoje svetovno ime. Za ogled koji sledi, ta pogodnost je skoro pa nevažna, ali dobro: Prase se zove Bogdan a preziva Ilić.
Srpska tajna služba, koja se javno zove BIA, izgubila je saznanje o tome zašto postoji. Možda se održava kao sila izvan svakog razuma, kako bi ublažila vladareve košmare i sačuvala ga od loših reči i straha koji ga čini ranjivim. Od loših vesti, od javnih psovki i njihovog odjeka, od saznanja da narod i te kako ima pravo da psuje sve postojeće razloge za svoje muke, a naročito onaj najveći.
Iz nekih svojih razloga, urednica izbegava da me šalje na pres konferencije. Zašao sam u godine, generacijski zapušten, nije to ono što je nekad bilo. Ne umem da postavljam prava pitanja, sa političkom elitom sam u sporu, prgav sam, ne vole da me vide, ni u čemu ne vidim ništa dobro. Primerak oformljenog ugursuza.
Vlast nad nama je živopisni izvor smeha, zabave, prokletstva i nespokoja. Sebe shvata smrtno ozbiljno, groteska od koje je sačinjena, jedan je od izvora nestabilne moći. U opštem smislu poslove vlasti često obavljaju budalaste suklate, a upravo takvi vladarsku misiju drže kao neoborivi dokaz svoje natprirodne izuzetnosti. Moguće je da golemi nesklad između umišljenosti i stvarnosti donosi razloge za tvorbu posebne vrste humora u pokušaju da se razume negovani soj opasnih klovnova.
Lanjske godine je Lazanski Miroslav plivao u nekoj ledenoj moskovskoj bari za časni krst. Bio je to prizor koji je očarao nekadašnje kandidatkinje za lepotu devojku Srbije, ekselencija beše mnogima sudija. Njegove su estradne ambicije naglo usahle pred munjevitim uzdizanjem. Shvatio je da od izbora za mis postoji nešto mnogo zavodljivije, napustio je Vesnu od Vinče, okrenuo se prema svetlosti i video svoju ikonu.
Moguće je da ovde sve postane Pink! Na tome užurbano rade ljudi zaduženi za tamu, otvarajući neograničeni prostor Sarapi i sličnim javnim pobačajima.
Dobra vest je da su lekari VMA spasli jedan ljudski život. Građanin A. Vučić je posle problema sa srcem, koji su ga u petak vitalno ugrožavali, već u ponedeljak napustio kliniku i vratio se svom omiljenom poslu.
Ako je već o nekoj vrsti političkog himena reč, profesor Ratko Božović je slikovito obrazložio poziciju one limenke na Banjici: prostitutku ne možete pretvoriti u devicu! Mislio je na „Pink“, televiziju čija je čednost temeljito razorena, poput beogradskih ulica.
„Gospodine predsedniče dobro veče, danas je dan slobode…“ „Kakva sloboda? Ko ugrožava slobodu medija, da pitam ja vas? Da nisam to ja? Mene nazivaju pederom, diktatorom, čovekom koji drži svu vlast u zemlji, uzurpatorom ljudskih sloboda… Navedite, molim vas, bar jednu ljudsku slobodu koju sam ugrozio? Navedite. A svi ti bednici, dok su bili na…