
U Višem sudu, u Beogradu, 7. decembra, održano je ročište za glavnu raspravu u postupku koji se vodi po tužbi Ištvana Kajića protiv Miloša Vasića, Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Vukašina Obradovića i drugih.
Vasić je bio sjajni kolumnista, analitičar političkih i društvenih procesa, veliki kritičar nacionalizma i antiratni aktivista. Pripadao je ne tako brojnoj grupaciji srbijanskih intelektualaca koji su se, onako kako su znali i umeli, javno, jasno i glasno borili protiv Miloševićevog režima, rata i zločina, bukvalno rizikujući živote. Učestvovao je posle dolaska Aleksandra Vučića na vlast – i kao govornik, i kao obični šetač – i na demonstracijama protiv njegovog nakaradnog režima.
Suđenje po tužbi publiciste Ištvana Kaića protiv novinara Miloša Vasića ni danas nije počelo u Višem sudu u Beogradu, jer je postupajući sudija u međuvremenu prešao u drugi sud.
U državi, kakva je Srbija, u kojoj su medijske slobode i novinari sve ugroženiji, predlaže se inkvizitorska krivična norma zbog koje bi pripadnici „sedme sile“ mogli da budu kažnjeni i sa tri godine zatvora
Suđenje po tužbi publiciste Ištvana Kaića protiv novinara Miloša Vasića zbog teksta "Besposadna letilica Dron J. Vučićević, Studija slučaja: Daljinsko upravljanje i politička fauna“ počeće 24. oktobara, odlučeno je danas na pripremnom ročištu u Višem sudu u Beogradu.
Viši sud u Beogradu doneo je presudu kojom su novinar Miloš Vasić, portal NDNV-a Autonomija, NUNS i Peščanik dužni da Ištvanu Kaiću plate 100.000 dinara sa kamatama i drugim troškovima zbog navodne povrede ugleda i časti. Udruženja presudu smatraju skandaloznom i najavljuju žalbu, a žaliće se i sam Kaić, između ostalog zbog visine odštete.
Imamo veoma zanimljiv sled događaja: prvo tetovirani macani počnu da hvataju po ulici, na javnom mestu, novinare i druge ljude u kragnu i da ih odvlače dalje od lokacija dosta udaljenih od lica mesta događaja svečanog pohoda Aleksandra Vučića preko ulice i kroz park. Ajde, dobro: u kakva vremena živimo, ti uhvaćeni su još dobro i prošli, šta je je sve moglo da ih snađe... Policija, naravno, stoji sa strane, vidi, ali ne sme da vidi. Ni da čuje. Kad nisu čuli telefone iz Savamale, kako da čuju ovo što vide?
Prilog čitanju poslednje Petričićeve karikature u Politici
Studija slučaja: Mržnja kao politička kategorija
Čuvam dan-danas jednu onu staru audio-kasetu (mlađi koji ne znaju šta je to, neka se raspitaju kod starijih koji još nisu postali laponci) i povremeno je pustim sebi sa kuhinjskog tranzistora, neuništivog Phillipsa, koji su moji roditelji kupili negde u belom svetu krajem šezdesetih – ali radi. Snimak počinje sa žestokom pesmicom „If you don’t…