
„Ko je u nedelju uveče gledao Pink televiziju teško može da poveruje da je sada situacija na severu Kosova mirna i da nije izbio ozbiljniji sukob između kosovske policije i Srba na barikadama.
U nedelju uveče srpski auditorijum je imao priliku da se uveri in vivo kako izgleda kad mediji, oni pod kontrolom vlasti, i kontrolori medija, takođe pod kontrolom vlasti, odluče da uređuju život nas običnih smrtnika.
Bivši narodni poslanik Miljan Damjanović, član Srpske radikalne stranke, sinoć je na Tviteru napao novinara Nova.rs Pera Jovovića i Naima Lea Beširija, direktora Instituta za evropske poslove, govoreći da će prvo njih dvojicu mobilisati za rat na Kosovu.
Da je neko bio u komi ili na dalekom putu i obreo se u Srbiji početkom avgusta 2022. godine, s pravom bi se zbunio - da li ovo 1945. Ili 1995. godina. Da li je rat protiv Hrvatske upravo završen, ili ovih dana počinje? Naslovne strane režimskih tabloida u tih nekoliko dana bile su pune podsećanja na zločine nad Srbima, što u Jasenovcu, što u akciji Oluja što ne bi bilo preterano čudno, da nije preterivanjem dovedeno do apsurda. Jezivi detalji (često nedokazivi), stravične fotografije i otvoreni ratnohuškački narativ prema Hrvatskoj ovde i sada, probudili su bojazan da naša država ima neke planove o kojima nije obavestila građane.
Vi se pobrinite za slike, a ja ću za rat – rekao je svojim novinarima čuveni američki medijski magnat Randolf Herst, krajem 19. veka, pripremajući teren za američko-španski rat na Kubi. Po sličnoj matrici i danas, onaj ko bi prelistao rusku, američku ili evropsku štampu mogao bi da pomisli da se na rusko-ukrajinskoj granici sprema rat. Da li na istoku ima nešto novo i kakva je tu uloga medija?
Donošenje uredničkih i reporterskih odluka o načinu i fokusu izvještavanja s ciljem stvaranja prilika da društvo u cjelini razmotri nenasilne odgovore na konflikt, predstavlja ideju o mirovnom novinarstvu. To u praksi znači da se prikazuju pozadina i kontekst sukoba, slušaju sve strane, istražuju skriveni planovi, i nudi se osnova za analizu sadržaja iz akademskih krugova. Tako kaže teorija.
Ljiljana Smajlović me podsetila na NUNS-ovu krivičnu prijavu protiv NN lica za „organizovanje i podsticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina“ od koje ni posle deset godina nema niti jedne optužnice protiv novinara, ali ima presuda protiv NUNS-a koje su novinari dobili za povredu časti i ugleda.
Pet godina bio je glavni urednik frankfurtskih „Vesti“, a od maja 2013. do jula 2017. godine bio je generalni direktor Kompanije „Novosti“ i glavni urednik „Večernjih novosti“.
Amerika i ‘vojska Kosova’ u Albaniji spremaju udar na sever Kosmeta!”, “Ameri hteli da ubiju Vučića”, “Pakleni plan Šiptara: Upašće na sever Kosova 5. juna!?”, “Amerikanci pune Kosovo džihadistima iz Sirije”, “Plaćenici iz Ukrajine pale Beograd”, “Putin zapretio: NATO odbij od Srbije!”, “NATO će nam ubijati decu još 150 godina”, “Putin: NATO pravi virus da bi pobio Slovene”, “Ustaše prete Vučiću”, “Sramni čin Plenkovića: na Božić pohvalio ‘Oluju’ i Tuđmana”, “Putin Srbiji donosi rakete”, “Hrvati Vučića ruše na ulici!” - samo su dio glavnih naslova s naslovnica srbijanskih najtiražnijih novina, koje smo nasumce odabrali, od prosinca 2018. do ovog ljeta.
Odavno je rečeno da kod nas rat nije završio nego je samo nastavljen drugim sredstvima. On se stalno vodi na internetu i u medijima. Postizborni period obilježile su naročito prljave medijske ofanzive i defanzive. S obzirom na izborne rezultate, ovaj put u njima prednjače hercegovački i mediji s hrvatskim predznakom. Osim govora mržnje, insistiranja na nacionalističkom patosu i poziva na kolektivno odbacivanje izbornih rezultata, u njima često možemo naići na poturanje potpuno neistinitih informacija i laži.
Neobaviješteni posmatrač medijske scene iz pisanja tabloida pomislio bi da se Srbija nalazi pred okupacijom i ratom.