26. feb 2019.

Teofil Pančić ovogodišnji dobitnik nagrade fondacije „Tanja Petrović“

IZVOR NUNS

Malo je autora u regionu koje prepoznajete već po prvoj rečenici koju napišu. S druge strane, kada pročitate ime Teofil Pančić, odmah znate da iza toga sledi tekst koji ćete pročitati u dahu, pa onda ponovo, pa još još koji put, pa ćete ga prepričavati sa prijateljima i često, sačuvati u svojoj ličnoj arhivi.

01. dec 2018.

Teofil Pančić u Pressingu: Napadi na novinare nisu samo cehovska stvar, tiču se svih građana (VIDEO)

IZVOR N1

"Kada doslovno na dnevnoj bazi imate prozivanje novinara koji kritički nastupaju u medijima kao nekakvih izdajnika i neprijatelja, ako to govore prvi ljudi ove države, i to rade stalno... pa šta je onda poruka nego da su novinari divljač za odstrel? Nije to samo cehovska priča, o medijima i njihovom položaju, ovo je priča o stanju demokratije u jednoj zemlji", rekao je Teofil Pančić gostujući u Pressingu kod Jugoslava Ćosića.

12. okt 2018.

Ne znamo šta je istina i to će potrajati (Video)

Piše U. Miletić
IZVOR Danas

Smenu vlasti u Srbiji teško je zamisliti, dati joj rok trajanja i još teže predvideti način njenog odlaska sa vladajuće pozicije zaključeno je u razgovoru o medijskim slobodama “Srbija posle Vučića”, večeras u Centru za kulturnu dekontaminaciju.

19. sep 2018.

Nelagodnost u (pin)kulturi

Piše Teofil Pančić
IZVOR Vreme

Tek manji deo onih koje u formalnom i društveno-klasnom smislu smatramo inteligencijom ima kulturne nazore, vrednosti i potrebe kakve konvencionalno povezujemo s tim slojem

23. avg 2017.

Glasovi iz Crne rupe

Piše Teofil Pančić
IZVOR Vreme

Dok se svi vrate s odmora, "Politika" će već biti transformisana u "Informer" s ćiriličnim fontom i dužim tekstovima

14. jun 2017.

Povampireni duh Anonimnog batinaša

Piše Teofil Pančić

Svi smo učili da „država ima monopol na upotrebu fizičke prisile“, i da je to jedan od civilizacijskih temelja na kojima počivaju uređena društva. Šta to, međutim, znači? Svakako ne to da je država nešto kao glavni siledžija u kraju, koji teži tome da ostane jedini siledžija u kraju, nego to da država ima i sprovodi zakone, tako da i sredstva sile i prisile nad građanima može da sprovodi samo u skladu s vlastitim ustavom i zakonima, i to samo onako i onoliko koliko je neophodno, zarad odvraćanja i prevencije većeg zla. A sve to u okviru međunarodnih standarda, dakako.