Javni RTV sistem u BiH – Korak do kolapsa

BHRT je ušla u krizno stanje koje vodi ka gašenju signala! Ovu ocjenu ne ublažava ni činjenica što je Vijeće ministara produžilo važenje dosadašnjeg modela prikupljanja RTV takse do kraja juna. Za redovno mjesečno poslovanje, a riječ je o održavanju minimalnih funkcija – BHRT-u nedostaje oko pola miliona maraka. To je kao voziti auto na rezervi, pa se na nizbrdici ugasi motor kako bi uštedilo gorivo, i zahvaljujući inerciji prešao još koji metar

Nastavak naplate RTV takse uz račune za fiksne telefonske priključke ne znači rješenje, već nastavak agonije kako bi se glava još neko vrijeme držala iznad vode. Zbog masovnog otkazivanja fiksnih telefona, broj pretplatnika je prepolovljen, a pada i dalje.

Sve je ovo je prilično komplikovana priča. Da bi se ona shvatila, potrebno je predhodno objasniti kako se finansira javna televizija, zašto je BHRT u najtežoj situaciji, kako je zamišljen sistem javnog emitiranja, zašto nije formirana Korporacija i koje su opcije preživljavanja sistema javnog emitiranja? Pokušaću objasniti i ko je kriv za ovakvo stanje?

Blokada sistema

Zakon o javnom RTV sistemu BiH usvojen je krajem 2005. godine. Počivao je na ideji – tri emitera jedna logistika. Logistika je ta famozna korporacija koju su emiteri trebali formirati najkasnije 60 dana nakon usvajanja zakona , i kao što znamo, ona nikad nije formirana.

Formiranjem Korporacije javni servisi oslobodili bi se brige oko obezbjeđenja tehničke podrške, kamera i studija, prenosa signala (releji), tehnološkog razvoja (uvođenje digitalizacije). Korporacija bi koordinirala i poslove oko prikupljanja takse, marketinga, kupovala bi programe u ime javnih servisa, predstavljala sistem i emitere u međunarodnim radio-difuznim organizacijama… Entitetske radiotelevizije programski bi pokrivale teritoriju entiteta, a BHRT bi kreirala program i signalom pokrivala cijelu državu. Tako je to zamišljeno i napisano u Zakonu. Međutim, taj vrlo ambiciozni projekat koji je Pedi Ešdaun izgurao na mišiće, porodio je mrtvorođenče.

U kasnu jesen 2005. godine bilo je moguće uspostaviti sistem i formirati Korporaciju. Međutim, logika međunarodne zajednice, odnosno OHR-a bila je drugačija: sistem će uspostaviti domaće snage nakon što entiteti donesu svoje zakone o javnim servisima! I tako su se izgubile dvije ključne godine i omogućilo razvodnjavanje: Republika Srpska donijela je svoj zakon nakon godinu, a Federacija BiH nakon dvije godine, i oba su bila u koliziji sa Zakononom o javnom RTV sistemu BiH. Izgubljen je tajming, promijenjen je kontekst.

Kada je RTRS zakopala temelje svoje zgrade, realno izgubila je interes za Korporaciju u kapacitetu koji je predvidio Zakon. Bilo je to zbogom Korporaciji. A do 2006. godine bio je trend jačanja BH institucija. Na kraju 2006. odlazi Ešdaun, i priču o uspostavi sistema nije imao više ko gurati. OHR je ukinuo odjel za medije, javni servisi više nisu bili međunarodni prioritet – iako je u dokumentu o stabilizaciji i pridruživanju javni servis naveden kao 16. uvjet – i sistem javnog emitiranja ostao je da visi o tankom koncu.

Pokušaji da se formira Korporacija bili su neuspješni. Kad bi se iskreno govorilo, nije više bilo ni iskrene volje. RTRS je uz pomoć Vlade RS dobio svoju zgradu i u političkom smislu krenuo je proces osamostaljivanja RTRS kao entitetske televizije. Politički je stav Banjaluke da formiranje Korporacije ne dolazi u obzir. Nema volje ni da se formira Korporacija koja bi imala minimalne funkcije, da kao mrežni operater upravlja budućim digitalnim kanalima (tzv. MUKS-A i MUKS-B) i da se na osnovu toga ubire značajan prihod. Ne da Dodik!

Tehnologija ubila model

Vratimo se finansiranju i položaju BHRT. Zakonom je uređeno da su prihodi javnih televizija, RTV taksa i marketing koji se dijele po formuli polovina ide BHRT-u, a drugu polovinu dijele RTRS i RTV FBiH. Zašto BHRT-u polovina ukupnog prihoda? Pa zato što BHRT ima međunarodne obaveze, članarine u Evroviziji i drugim međunarodnim asocijacijama (taj je dug već premašio osam miliona KM), obavezu prenosa međunarodnih takmičenja (olimpijade, svjetska prvenstva, nastupi državne reprezentacije itd.), pokrivanje signalom cijele BiH i održavanje tehnike i logistike koji su trebali preći u Korporaciju. Otuda i veliki broj zaposlenih u BHRT, koji je doskora premašivao brojku od 900.

Prihod od marketinga nikad se nije dijelio, i na tom pitanju je u startu prekršen Zakon. Fedearalna TV je dobila podršku entitetskog parlamenta da zadrži prihod od marketinga isključivo za sebe. Prihod koji su naplaćivali dominantni telekomi usmjerava se na zajednički račun i taj se prihod dijeli po zakonu. Međutim, sve ove godine prihodi inkaso službi, Federalne TV i RTRS, zadržavaju se za sebe. Samo po ovom osnovu, prema još nepotpunim podacima, BHRT je za 2015. godinu uskraćen za oko 5 miliona KM. Ali, glavni je problem što je postojeći model naplate RTV takse neodrživ, a novog nema na pomolu. Broj pretplatnika u BiH je od 2009. godine, sa preko 902.000 prepolovljen krajem 2015. godine, što je posljedica otkazivanja fiksnih telefona u domaćinstvima.

Razliku pomnožite sa 7,5 KM pa će vidjeti koji je minus u prihodima sva tri javna servisa. Taj je trend ubrzan prošle godine, a nastavlja se i ove. Prema podacima Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) u decembru prošle godine, oko 690.000 građana gledalo je TV program preko kablovskih operatera ili paketa Moja TV, Open iptv ili Tria. U cijenama paketa kablovskih operatera nije sadržana RTV taksa. Otprilike taj broj puta 7,5 KM je uskraćen prihod javnih RTV servisa.

Zašto je u BiH problem plaćanje RTV takse i izgradnja sistema? Zato što RTV sistem treba predstavljati bh. instituciju, a srpska politika to neće; problem je što hrvatska politika traži uvođenje svog nacionalnog kanala; problem je što Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara ne provode Zakon; problem je što je međunarodna zajednica (OHR) od 2006. godine digla ruke od Zakona i koncepta koji je sama nametnula. Problem finansiranja je samo izraz tih faktora.

Koncepcija plaćanja RTV takse uz račune fiksne telefonije tehnološki je preživljena nakon mogućnosti da građani svoje brojeve prenose kod privatnih operatora ili u okviru iptv usluga (Moja TV, Trio i Open iptv). I dok su regulatori nemetnuli da se kod dominantnih operatera plaća pretplata na fiksni telefon koja prelazi 10 KM, privatni operateri reklamiraju usluge fiksne telefonije za 0 KM! Pri tom kablovski operateri odbijaju naplaćivati RTV taksu iako su Zakonom o sistemu (Član 42.) na to obavezni. E da vidimo šta su poduzeli javni servisi?

Finasiranje: građani ili budžet

U aprilu 2015. godine zakonodavnoj i izvršnoj vlasti upućen je prijedlog modela o plaćanju RTV takse uz račune za isporučenu električnu energiju. Prijedlog je polazio od pretpostavke da je u BiH preko 1,1 milion domaćinstava što omogućava efikasan i sveobuhvatan sistem naplate. Ni Parlament ni Vijeće ministara još se nisu oglasili o tom prijedlogu.

U međuvremenu, RTRS je izašao s prijedlogom da se taksa naplaćuje iz poreza na dohodak, a sredstva bi se prikupljala u entitetski fond kojim bi upravljali RTRS odnosno RTV FBiH. Ovaj prijedlog, koji još nije do kraja razrađen, primljen je s rezervom jer predstavlja novo opterećenje zaposlenih, uvodi neravnomjerno opterećenje unutar domaćinstva – u jednom domaćinstvu više osoba bi plaćalo taksu – i što se komplikuju zakonske izmjene jer bi trebalo mijenjati i usaglašavati najmanje 6-8 zakona što baš i nije realno. Posebno u Federaciji.

Pored ovih, iskrslo je još nekoliko prijedloga. Bakir Izetbegović, u jednom intervjuu spomenuo je budžetsko finansiranje, ali ta ideja nije razrađena. I šef SDS-a Mladen Bosić zagovara sličan model: finansiranje BHRT iz državnog, a FTV i RTRS iz entitetskih budžeta. U situaciji prenapregnutih budžeta malo je vjerovatno da bi se mogao pronaći prazan prostor za finansiranje javnih servisa. Osim toga, to je put za potpuno političko ovladavanje javnih servisa. Budžetsko finansiranje nije evropski standard.

Novalićev kabinet predložio je da za ubiranja takse budu odgovorni kablovski operateri koji bi na osnovu broja pretplatnika finansirali javne servise. Federalna Vlada uputila je ovu inicijativu prema Vijeću ministara. Ovaj model mogao bi se lako operativno sprovesti na način da RTV taksa bude sastavni dio računa paketa kablovskih operatara, za šta su potrebne minimalne zakonske intervencije.

Najzanimljiviji je, međutim, prijedlog delegata u Domu naroda PBS Marija Karamatića koji predlaže, u okviru BHRT, uvođenje tri nacionalna kanala. Iako Karamatić predstavlja HSP formaciju, ni zastupnicima HDZ ovo nije mrska ideja jer se ova stranka odavno zalaže za uvođenje hrvatskog TV kanala.

Iznenađujuće je što je prema najavama predlagača, riječ o prijedlogu koji je upućen u parlamentarnu proceduru ali taj papir još nije ugledao svjetlo dana. Koliko god zvučalo da narodi imaju pravo na nacionalne kanale, u bh. slučaju to bi značilo potpuno cijepanje javnog RTV sistema i potpunu nacionalnu podjelu javnog prostora. Karamtić i dugi zagovornici ovog kanala obećavaju da će Hrvati plaćati RTV taksu ukoliko se formira Hrvatski kanal.

Da li Bosni i Hercegovini treba i kakav javni servis? To je suštinsko pitanje, a u ovom kontekstu i političko pitanje. BHRT je zamišljen kao javni servis koji će integrirati BH javni prostor, razvijati politički i kulturni pluralizam, razmatrati pitanja koja su od interesa za sve građanje ove zemlje. Takav je program skup i ima ga svaka država koja drži do sebe. Od odgovora na pitanje ko će finansirati javne servise: građani (RTV taksa) ili vlast (budžet), zavisi i odgovor ko će kontrolirati tri radiotelevizije.

Evropski standard

Evropski je standard da se plaća RTV taksa i to je vrsta poreza. U Austriji se plaća 360 eura godišnje, u Norveškoj otprilike toliko, u Francuskoj oko 140 eura godišnje – uz lokalni porez, u Finskoj od 40 do 140 eura zavisno od visine prihoda (plaćaju svi zaposleni koji zarađuju preko 8.500 eura godišnje), u Hrvatskoj 80 kuna svako domaćinstvo (11 eura), u Turskoj je taksa uključena u potrošnju električne energije pa je građani i ne vide… U Švedskoj na kućne adrese svaka tri mjeseca poštar donese račune za RTV taksu (oko 550 SKr – 125 KM).

U evropskim zemljama sramota je ne platiti taksu za javnu televiziju, a postoji i efikasan sistem prinudne naplate.

Izmjene Zakona o RTRS

Narodna Skupština RS je oktobru 2013. godine ozakonila eliminaciju RAK-a prilikom izbora članova Upravnog odbora RTRS i ozakonila namicanje nedostajućih sredstava iz Bužeta RS-a. S ove dvije intervencije RTRS je i formalno stavljen pod kontrolu vladajuće većine i derogirani su principi Zakona o sistemu JRTS BiH.

U toku je još jedna izmjena koja omoćava NSRS da smjeni članove Upravnog odbora ako ocijeni da ne izvršavaju očekivanu ulogu. Istovremeno, RTRS je od RAK-a dobio odobrenje za novi kanal koji je podveden pod „dodatni programski servis“, što vodi potpunoj emancipaciji od sistema javnog RTV emitiranja u BiH.

Ovaj tekst je originalno objavljen u februarskom biltenu Udruženja BH Novinari, posvećenom javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine. Elektronsku verziju biltena možete preuzeti ovdje.

 Foto: Bilten E-novinar