Kako je Putin zavladao bojišnicom 21. stoljeća

Rusija se okrenula ratu informacijama kao odlučujućoj bojišnici 21. stoljeća. Ne nude činjenice, već grade narative. A narativ u pozadini svake njihove priče je isti: ‘Ne vjeruj nikome!’

Kada je Švedska započela javnu raspravu o mogućem ulasku u vojno partnerstvo s NATO savezom, švedski su se dužnosnici uskoro suočili s uznemiravajućim problemom: bujicom iskrivljenih i lažnih informacija na društvenim medijima, koje su potpuno zbunile javnost, piše New York Times.

Tvrdnje su bile brojne: ako Švedska potpiše sporazum, NATO će na švedskom teritoriju držati tajno nuklearno oružje; NATO bi mogao napasti Rusiju iz Švedske bez odobrenja njene vlade, NATO-ovi vojnici, koji će imati imunitet od kaznenog progona, mogli bi silovati Šveđanke bez straha od zatvora.

Sve te tvrdnje bile su lažne, ali su počele iskakati u tradicionalnim medijima, i ministar obrane Peter Hultqvist morao je stalno razuvjeravati novinare i građane kako u njima nema istine.

– Ljudi nisu navikli na to, i uplašili su se, pitali čemu mogu vjerovati, čemu bi trebali vjerovati, rekla je Marinette Nyh Radebo, glasnogovornica Ministarstva obrane.

Izvor tih tvrdnji nikad nije otkriven, ali brojni analitičari, te američki i europski obavještajni stručnjaci uvjereni su kako iza njih stoji Rusija, kojoj je fokus vanjske politike zaustavljanje širenja NATO pakta.

Putin nema ekonomsku i vojnu snagu za otvoreno se suprotstaviti NATO-u, Europskoj uniji ili Sjedinjenim državama, ali je zato uložio mnogo novca u ‘oružane’ informacije, korištenje raznih načina kako bi proširio sumnju i podjele. Njegov je cilj oslabiti poveznicu između zemalja članica, sijanje nemira u njihovoj unutarnjoj politici, i oslabljivanje protivnika Rusije.

Tok netočnih i zavaravajućih vijesti je toliko jak da su i NATO i Europska unija uspostavili posebne urede kako bi identificirali i opovrgnuli dezinformacije, pogotovo tvrdnje koje stižu iz Rusije.

– Moskva vidi svjetsku politiku kao sustav specijalnih operacija, i vrlo iskreno vjeruje da je i sama meta zapadnih specijalnih operacija, rekao je Gleb Pavlovski, koji je pomogao uspostaviti ruski informacijski stroj prije 2008. godine.

– Siguran sam da postoje brojni centri, neki vezani uz državu, koji su uključeni u izmišljanje ovakve vrste lažnih priča.

Doseg propagandnog stroja iz Kremlja seže i do SAD-a. Američki stručnjaci vjeruju kako su ruski obavještajci najvjerojatniji izvor curenja e-mailova Demokratskog nacionalnog povjerenstva, koji su osramotili predsjedničku kampanju Hillary Clinton.

Kremlj za širenje dezinformacija koristi i konvencionalne medije – novinsku agenciju Sputnik i televizijski kanal RT – kao i tajne kanale, poput priče iz Švedske, koje je gotovo uvijek nemoguće pratiti do izvora.

Temeljna svrha ruske dezinformacije je potkopavanje službene verzije događaja – čak i same ideje da postoji istinita verzija događaja – i time uzrokovati paralizu odlučivanja.

Veliki uspjeh dezinformacije dogodio se 2014. s zamućivanjem vijesti o slanju ruskih snaga kako bi anektirali Krim. Tog ljeta, Rusija je izbacila nevjerojatnu količinu teorija o rušenju leta Malaysia Airlinesa iznad Ukrajine, u kojima je krivila sve, od CIA-e do Ukrajinskih lovačkih pilota koji su navodno mislili da se radi o ruskom predsjedničkom zrakoplovu.

Taj oblak priča sakrio je jednostavnu istinu, da su loše uvježbani pobunjenici slučajno srušili avion s projektilom koji im je ustupila Rusija.

Pri širenju ruskih dezinformacija, uvijek se ponavlja isti obrazac: počinje negdje u Rusiji, ili u ruskim državnim medijima, ili različitim web stranicama. Potom lažni dokument postaje izvor vijesti koja se širi na internet stranicama ekstremne ljevice ili desnice, tvrdi Anders Lindberg, švedski novinar i pravnik.

– Oni koji su navikli čitati vijesti na tim stranicama dijele poveznice na te vijesti, i priča se počinje širiti. Nitko ne može reći otkud su potekle, no na kraju završe kao ključna pitanja u donošenju državnih odluka o sigurnosti, kaže Lindberg.

– Rusi izgrađuju narative; ne grade činjenice. A narativ iza svih priča je ‘Ne vjeruj nikome!’

Korištenje informacija kao oružja postalo je integralni dio ruske vojne doktrine, koje vojna vrhuška naziva ‘odlučujućim’ bojištem.

– Uloga ne-vojnih načina za postizanje političkih i strateških ciljeva je narasla, i, u mnogim slučajevima, prerasla snagu oružja u svojoj učinkovitosti, napisao je šef ruske vojske general Valerij Gerasimov 2013. godine.

Europa je glavna meta Kremlja, gdje rast populističke desnice i pad potpore Europskoj uniji stvaraju sve prijemčiviju publiku za ruski konzervativni, nacionalistički i autoritarni pristup.

Europski parlament prošle je godine optužio Rusiju kako financira radikalne i ekstremističke stranke u državama članicama.

– Rusi su jako dobri u privlačenju svih koji imaju problem s liberalnom demokracijom, od ekstremne desnice do ekstremne ljevice, rekao je Patrik Oksanen, švedski novinar.

– Središnja ideja je kako je liberalna demokracija korumpirana, neučinkovita, kaotična i, ultimativno, nedemokratska.

Druga je poruka koju guraju ruski mediji kako europske vlade nisu sposobne nositi se s krizama s kojima se suočavaju, pogotovo s imigracijom i terorizmom, te kako su državni dužnosnici svi američke lutke na koncu.

U njemačkoj, strah od imigranata je narastao nakon što je 13-godišnja djevojčica rusko-njemačkog podrijetla rekla kako su je silovali migranti, a njenu je priču prenijela ruska državna televizija. Čak i nakon što je njemačka policija dokazala da je priča lažna, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nastavio je koriti Njemačku zbog toga.

Analitičari tvrde kako su ruski portali na engleskom jeziku izrazito navijali za izlazak Velike Britanije iz Europske unije, iako su tvrdili da su objektivni.

I RT i Sputnik tvrde za sebe da su neovisni, alternativni izvori informacija. Sputnik tvrdi kako ‘govori prešućeno’, iako se njegove dnevne vijesti uglavnom svode na članke prepisane iz drugih izvora. RT se diči sloganom ‘propitujte više!’

Oba izvora prikazuju zapad kao podijeljen, brutalan, dekadentan, preopterećen nasilnim imigrantima, i nestabilan.

– Prikazuju Europu kao kontinent koji je u kolapsu, rekao je švedski ministar obrane Hultqvist.

Koja god bila metoda ili poruka, Rusija želi pobijediti u svakom ratu informacijama. Direktor organizacije koja vodi Sputnik, najpoznatiji ruski voditelj vijesti Dmitrij Kiseljev, izjavio je ovog ljeta kako je doba neutralnog novinarstva gotovo. ‘Ako mi radimo propagandu, onda i vi radite propagandu’, rekao je zapadnim novinarima.

– Danas, mnogo je skuplje ubiti jednog neprijateljskog vojnika nego u II. svjetskom ratu, I. svjetskom ratu ili u Srednjem vijeku, izjavio je u intervjuu za državnu mrežu Rossiya 24.

– Ako uspijete uvjeriti nekog u ono što želite, onda ga ne morate ubiti.