Kako znate da vas mama voli?

Dovoljno je da posumnjate u jedan detalj, da nešto u informaciji koju imate ne zvuči i ne izgleda sasvim povjerljivo, da djeluje predobro ili suviše loše, pa da vas natjera da se zapitate: Da li je istina?

Za mene, taj okidač bila je savršeno napravljena fotografija, očigledno previše dobra za period koji je trebala da predstavlja. Objavljena tokom poplava u Bosni i Hercegovini u maju 2014, fotografija je poslužila kao ilustracija starog čovjeka koji je u poplavama izgubio svoj dom. Vrlo brzo, izazivajući emotivne reakcije, slika je eksplodirala po društvenim mrežama. Pogođeni nesretnom situacijom u kojoj se našlo mnoštvo ljudi u mjestima koja su stradala u poplavama, oni više sretni pomagali su najbolje kako su znali. Čak su nudili i smještaj ovom nesretnom čovjeku.

Nisam podijelila ovu fotografiju ni na Facebooku ni na Twitteru. Ne zbog toga što me nije interesovala, nego zato jer je mom amatersko – fotografskom oku ona djelovala lažno. Ne tvrdim da je opisana situacija bila lažna, samo fotografija. No, napravila sam grešku: nisam je ni provjerila. Mjesecima poslije, naići ću ponovo na istog starca i istu sliku i ovaj put ću provjeriti porijeklo slike. Iako nisam našla originalni izvor, ono što sam pronašla nije me uopšte iznenadilo: fotografija je objavljena na internetu čak dvije godine prije no što su se poplave u Bosni i Hercegovini desile.

 Svi smo vjerovatno bili u toj poziciji: pronađete neku informaciju, ili ona nađe vas. I na prvi pogled izgleda, zvuči veoma uvjerljivo. Stvarno. Povjerujete na momenat. Ali nešto vas zadržava od potpune uvjerenosti i krenete sumnjati u istinitost onoga što vam je predstavljeno. U vremenu prije društvenih mreža, situacija je bila drugačija: nazvali biste par brojeva, provjerili činjenice sa utemeljenim izvorima i onda odlučili da li ćete objaviti neku informaciju ili ne. No danas mnogo informacija dođe do očiju javnosti mnogo prije no što kroči u redakciju. I to je jedan od ključnih razloga zašto sada postoji ogromna potreba za verifikacijom korisničkog sadržaja na internetu.

Danas je YouTube dostupan na milionima uređaja, 433.000 tweetova se šalje u samo jednoj minuti, a 88.000 Skype poziva se obavi u isto vrijeme. U 2014. godini Facebook je dosegao broj od 1.28 milijardi korisnika. Uticaj društvenih mreža porastao je od Uragana Sandy, kada je tokom tri dana, od 27. oktobra do 01. novembra, poslano preko 20 miliona tweetova. Taj nesretni događaj je, na koncu, promijenio način na koji koristimo društvene mreže u kriznom periodu. Poslije njega, svaki put kada se dešavaju velike promjene, takmičenja, nesreće pa čak i ratovi, naš prvi instinkt postao je da provjerimo vijesti na društvenim mrežama i vidimo da li neko tvita uživo sa događaja.

No, kao što nam prikazuju gore predstavljeni brojevi, ogroman je broj informacija se svake minute objavljuje na društvenim mrežama. I ne samo da primamo konstantne obavijesti, nove informacije, nego i ogroman broj dezinformacija i lažnog sadržaja. I veoma je lako napraviti grešku. Sve što treba da uradite jeste da kliknete na retweet i da dezinformacija stigne do vaše publike. Zbog toga stari principi i lekcije koje smo naučili nisu više dovoljne: naravno, još uvijek trebamo provjeriti više uglova priče, dodatne izvore, obaviti telefonske pozive i otići na teren.

Razlozi zbog kojih nisam pronašla orignalni izvor gore spomenute slike, iako sam koristila valjane alate, je jednostavan: nisam reagovala dovoljno brzo. Drugi razlog isto ima veze sa brzinom: sadržaj na društvenim mrežama se širi nevjerovatno brzo i, kao što Craig Silverman, osnivač i urednik PoynterovogRegret the Error bloga, ističe: „Kada je sadržaj online, on može biti podijeljen na raznim mrežama i veoma je teško otkriti odakle je izvorno došao. Očigledno, ono što se promijenilo danas jeste da morate imati osnovno razumijevanje za mreže na kojima su informacije dostupne”.

Verifikacija nije nauka

Stavimo process verifikacije u okvir najočuvanijeg novinarskog klišea, kako Steve Butry, urednik Digital First Media, opisuje u Verification Handbook-usljedeću tvrdnju: „Ako vam majka kaže da vas voli, provjerite!” Ranije, ako ste željeli da provjerite koliko je duboka njena ljubav prema vama (mada vas vjerovatno stvarno voli onoliko koliko tvrdi), okrenuli biste se standardnim načinima provjere: intervjuisali biste njene prijatelje i porodicu, istraživali stare fotografije, i video uratke: “Pronađite dokumente i poklone koji pokazuju njenu ljubav”, objašnjava Buttry. No danas biste trebali obratiti pažnju i na druge izvore: testirajte porijeklo fotografije (možda je preradila nečiju fotografiju sa Pinteresta), provucite je kroz alat koji pokazuje da li je dio fotografije fotošopiran, provjerite da li vas spominje na Twitteru.

Verifikacija nije nauka, no ipak uključuje više od telefonskog poziva: “Potrebne su određene tehničke i uredničke vještine”, ističe Matthew Eltringham, urednikBBC College of Journalism i osnivač BBC-jevog tima za provjeru korisničkog sadržaja na internetu: User Generated Hub. Tim, osnovan 2005. godine, radi u centru BBC-ve redakcije sa ciljem da pronađe, provjeri i podjeli sadržaje koji kasnije postaju neodvojiv dio priče. “Rade na provjeravanju sadržaja kojeg šalju agencije, jer agencije veoma često nemaju vremena ni resursa da provjeravaju materijale na način na koji ih mi provjeravamo. Često se desi da nakon provjere otkrijemo da materijal koji su poslali i nije baš tačan”, ističe Eltringham. Iskustvo BBC-ja u provjeravanju informacija sličan je onome koji ima i Craig Silverman i svaki drugi novinar koji je radi na tome da ustanovi istinitost informacije pronađene na internetu. Silverman ističe daj kada se radi o osnovama provjeravanja korisničkog sadržaja, postoje dvije stvari na koje novinari a i svi ostali moraju obratiti pažnju: izvor i sadržaj.

Prva stvar koju trebate uraditi ako sumnjate u istinitost sadržaja jeste da provjerite osobu koja ga je podijelila ili kreirala. “Prvi korak jeste da provjerite izvor, odnosno trebate se vratiti nazad i probati utvrditi ko je osoba koja je postavila određeni saržaj online, stupiti u kontakt s njom i probati prikupiti što više informacija.

Druga stvar koji ističe Silverman jeste provjera saržaja: “Ukoliko je fotografija predmet provjere, onda se radi o provjeri svih podataka koje jedna fotografija može sadržavati: lokacija, vrijeme, datum, klimatski uslovi”.

Često se dešava da se stare slike reproduciraju i objavljuju kao nove, kao što je slučaj sa spomenutom fotografijom objavljenom tokom poplava u BiH i kao što se dešava svuda u svijetu. Zbog toga Silverman ističe da je veoma važno promatrati izvor i sadržaj odvojeno: ”Mnogo stvari koje pronađemo online su originalni foto ili video sadržaji, ali ne predstavljaju događaj koji ljudi tvrde da prokazuju.“ Clare Wardle iz Storyful-a slaže se s njim oko važnosti provjeravanja izvora i ističe da jednostavno skeniranje osnovnih informacija može reći mnogo o samom izvoru: “Ukoliko se radi o lažnom profilu, mnogo je veća vjerovatnoća da nije ispunjen u potpunosti ili ispravno.“

Iskustvo BBC-jevog User Genereated Hub-a je slično. Kao što Eltringham navodi, prvi korak verifikacije jeste da se utvdi originalni izvor i da pokušaju stupiti u kontakt s njim kako bi dobili dodatne informacije. No, ponekad je teško doći do originalnog izvora i u tom slučaju naredni korak BBC-ja bi bio da “forenzički” istraže fotografiju. “Koristimo reverse imagepretrage, na taj način možemo otkriti da li je i gdje je slika korištena ranije. Koristimo Google Earth u nastojanju da utvrdimo lokaciju fotografije.” Takođe bi obratili pažnju na vremenske uslove, saobraćajne znake, obilježja ulica…