Naslovnice srbijanskih medija danas, kao glavnu vijest, donose – dakako – analize nakon napadana premijera Srbije Aleksandra Vučića
Nažalost, svi naslovi beogradskih novina kao da imaju ulogu da stvore još veće napetosti između balkanskih naroda, a riječi koje dominiraju naslovnicama su „linč“, „rat“, „koljači“…
Huškački i bez argumenata, Kurir piše: „Orić poslao Koljača da ubije Vučića“.
Naslovnicu novina Alo „krase“ riječi: „Bakir i Naser vodili napad na Vučića“.
Blic obavještava naciju kako su „Premijera proveli na linčovanje“, a Informer „otkriva“ kako je cilj „atentata“ bio „Ubiti Vučića, izazvati rat“. Ljubitelji teorija zavjera, iz Informerovog teksta doznat će i kako je „direktiva“ stigla iz Londona i da su u sve bili umiješani britanski obavještajci…
Upravo se ovako, poštovani čitatelji, sije mržnja na Balkanu.
Silovanje ili cenzura: Na šta to smrdi Pepe le Tvor?
Deset medijskih sporazuma za „zajedničku budućnost” sa Kinom, zemljom cenzure i progona novinara
Medijski amandmani umiru u skupštinskom mraku: Noćno zasedanje Odbora, u četiri čina
Sta se moze ocekivati od ljudi koji pate od kompleksa nize vrednosti, a uz to imaju mogucnost da uredjuju novine?!
Sem par izuzetaka, u Srbiji prakticno ne postoje mediji. Pravo gradjana je da imaju istinito i objektivno informisanje, a znamo da to nemamo. Imamo ostrascene partijske kampanje nam se plasiraju na nekim stampanim stranama ili putem ekrana, a koje nikako ne bih nazvala medijima. Pri tome, ono najbitnije, zivot, ekonomija, zdravstvo, ocuvanje prirode, kultura, edukacija, ne postoje u nasim zivotima. Ostajemo „zatrovana gomila“…