Sprečko polje, Gračanica: Ekološka katastrofa ili medijska manipulacija?

Kako i zašto je neko odabrao baš te polutante i ovako bombastično podigao paniku među narodom? Ko je donio odluku da se provede ovakvo istraživanje, šta mu je bio cilj…

„U medijima se posljednjih dana govori o zagađenju zemlje u Gračanici, sa kvalifikacijama „opasna“, „prepuna“, „otrovno“, „kancerogeno“ i slično. Nije novost saznanje da su nam vazduh, voda i tlo kontaminirani, te bi pravo iznenađenje bilo da nisu pronađeni kontaminati.

Ali važna pretpostavka za bilo kakvo zaključivanje su činjenice: koliko čega je pronađeno, gdje, na koji način su se uzimali uzorci, kojim metodom se ispitivalo, koje su granične vrijednosti pojedinih kontaminata, kolike površine su zahvaćene i u kojim zonama, koliko duboko, koje su procijenjene zapremine kontaminiranog tla, kakvi su mogući mehanizmi transporta kontaminata itd“, piše Edin Delić, profesor Rudarskog fakulteta u Tuzli, uFacebook komentaru kojeg u cjelosti prenosimo:

„Živa, nikl i kadmij nisu baš metali koje emituju industrijska postrojenja koja se pominju u medijskim objavama, ali svakako da se ne smije isključiti i takva mogućnost i sve treba detaljno provjeriti. Dovoljno je uzvodno analizirati tlo i vidjeti “dokle” ima ovih metala, jer se sigurno nisu mogli rasprostirati uzvodno.

Naprimjer nikl. Koncentracije do 50 ppm ovog metala mogu se tolerisati, a kontaminirano tlo je preko 100 ppm, dok se preko 500 ppm mora ići na „reklamaciju“ tla.

Kadmijum je prihvatljiv do 1 ppm, dolerantan do 20, a premo 50 ppm tlo se treba tretirati. Dakle nikako nije svejedno koliko čega ima, gdje su veće a gdje manje koncentracije itd…

Dalje nameće se pitanje šta je sa ostalim teškim metalima (olovo, brom, molibden…), mineralnim polutantima, aromatskim ugljovodonicima, pesticidima, PCB-om…

Kakvo je opšte stanje kvaliteta vode u vodotocima (hemijska i fizička zagađenja, biološka zagađenja…) itd?

Kako i zašto je neko odabrao baš te polutante i ovako bombastično podigao paniku među narodom? Ko je donio odluku da se provede ovakvo istraživanje, šta mu je bio cilj…

Ako ima žive, kadmija i ostalih polutanata, ima i zagađivača koji ispuštaju ove agense i njih neće biti teško identifikovati – posebno ako se radi o enormno velikim količinama. Neće biti ni pravno teško adresirati račun za posljedice.

Ako se radi o prisustvu teških metala u dijelu uzoraka, manjim koncentracijama, manjem broju uzoraka i slično, mora se imati u vidu da nema razloga stvarati paniku i publikovati dramatične naslove. Nužno je izolovati takve lokacije, naći izvore i transportne puteve kontaminata i poduzeti mjere za njihovu neutralizaciju, odnosno vraćanje kvaliteta zemljištu.

Danas sam saznao da vlasti Tuzlanskog kantona uopšte nemaju uvida u ovu studiju i njene rezultate – iz usta resornih nadležnih predstavnika. Nikako ne branim kantonalne vlasti – morale su imati informacije i prije federalnih organa, ali svakako prozivam oranizacije koje stoje iza medijske kampanje, a da pri tome nisu poduzeli mjere kroz insitucije sistema.

Organi vlasti na Kantonu i općinama kroz koje prolaze rijeka Spreča, ali i ostale utoke jezera Modrac i njihove pritoke (Turija, Oskova i ostale) moraju pod hitno provesti istraživanja o prisustvu i koncentracijama teških metala, ali i drugih kontaminata, izvršiti zoniranje po prisustvu i koncentraciji pojedinog polutanta, te procijeniti stepen ugroženosti ljudi i ostalog živog svijeta.

Treba imati u vidu da ovo nije samo pitanje općina Gračanica ili Lukavac, već da širenje kontaminata Sprečom dovodi u potencijalnu opasnost i građane donjeg toka Spreče (Doboj Istok i Doboj), te dalje rijekom Bosnom do Save. Ovo može imati za posljedice i prekogranično zagađenje…

Dakle spustiti loptu na zemlju i uhvatiti se u koštac sa veoma ozbiljnim problemom. Umjesto sijanja panike utvrditi relevantne činjenice, izvršiti objektivne procjene ugroženosti i propisati mjere. Za sve navedeno ova država ima dobro plaćene organe i službe, od pomenutih inspekcija, preko Civilne zaštite, pa do resornih organa u ministarstvima i agencijama.

Mi u TK plaćamo razne ekološke poreze i konzumiramo zagađenja zahvlajujući kojim kako-tako preživljava BH ekonomija. Tek simboličan dio prihoda po pitanju zaštite okoliša iz Federacije BiH završi u Tuzlanskom kantonu, koji nosi najviši teret industrije u BiH.

U Tuzli ima i opreme kojom se mogu mjeriti ovi polutanti… Samo je pitanje ima li pameti i odlučnosti da se nešto učini. Ima i Tužilaštvo koje bi moralo već otvoriti predistražni postupak i tragati za odgovornim. Imamo i Zakon o zaštiti okoliša u BiH inauguriše važan princip „ZAGAĐIVAČ PLAĆA“. Svašta imamo „mašala“, ali smo zarobljeni u sivilu koje nas okružuje, inhibirani na društvene i planetarne teme, zarobljeni u našim sebičnim svijetovima i spremni sa pakošću dočekati problem i patnje drugih…

Veoma će biti zanimljivo gledati kakav će biti odziv i reakcija vlasti na ovakve kataklizmične natpise, kao i koliko pažnje će narod posvetiti ovom problemu i koliko su spremni zadati glavobolje odgovornim dok se nešto ne počne rješavati…

Mislim da ova „ujdurma“ itekako ima veze sa odnosima u Federaciji BiH, poziciji kantona naspram privilegovanih, raspodjeli sredstava za zaštitu okoliša, finansiranju razvoja i slično.

Stanje okoliša i teška ekonomska situacija u Tuzlanskom kantonu imaju svoje uzroke i genezu, a oni su isti kao i uzroci i geneza kontaminacije tla o kojoj se govori. Tuzlanski kanton je već dugo „slijepo crijevo“ i „zadnja rupa na svirali“ svim relevantnim politikama u BiH.

Čak i ako nije u pitanju svjesno činjenje i namjera, evidentno je da se sa nivoa Federacije provode istraživanja koja nisu koordinirana sa onim u Tuzlanskom kantonu, da nema saradnje na terenu i da svaki nivo vlasti provodi svoju okolinsku politiku.“