Sprema nam se ukidanje slobodne razmjene informacija na internetu

Prilično nezapaženo u medijskom je prostoru – i to ne samo u Hrvatskoj – prošao prijedlog Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, kojeg je prošli mjesec predstavila Europska komisija. Izostanak javne rasprave dodatno zabrinjava kad se u obzir uzme činjenica da bi usvajanje ovog zakonskog prijedloga od strane Europskog parlamenta značilogotovo potpuno ukidanje slobodne razmjene informacija putem interneta na čitavom teritoriju Europske unije

Dva su razloga zbog kojih malo tko govori i piše o namjeri Europske komisije da Europljanima znatno ograniči područje internetskih sloboda. Prvo, tekst zakonskog prijedloga Komisije gotovo je nečitljiv. Riječima švedskog aktivista Ricka Falkvingea, utemeljitelja izvorne Piratske stranke, „prijedlog je pun đubretarskih i dvoličnih jezičnih konstrukcija“. Svoje prave namjere Komisija tako prikriva formulacijama poput „bolji izbor internetskog i prekograničnog sadržaja te pristup njima“ ili „pravednije i održivije tržište za stvaratelje, kreativne industrije i tisak“.

Drugi razlog izostanka javne rasprave o ovoj Direktivi krije se u činjenici da od predloženog pooštravanja zakonodavnog okvira koji pokriva sferu autorskih prava potencijalno mogu profitirati samo najveći europski medijski konzorciji. Velike medijske kuće, koje teško podnose pad prihoda izazvan upravo razvojem interneta, dobile bi zahvaljujući prijedlogu Europske komisije novi izvor zarade: porez na linkove čiji bi glavni obveznici bile tražilice poput Googlea.

Mediji bi mogli sudski goniti i svoje čitatelje

Naime, sav medijski sadržaj proizveden na području Europske unije prema predloženoj bi Direktivi bio u potpunosti pokriven zakonima o zaštiti autorskih prava, te bi se bilo kakvo nedozvoljeno prenošenje, citiranje ili – u slučaju Googlea – linkanje na predmetni sadržaj naplaćivalo. No, zakonskim ograničenjima ne bi bile zahvaćene samo korporacije koje pružaju online usluge, već i sami korisnici interneta. Društvene mreže bile bi tako prisiljene potpuno cenzurirati sadržaj zaštićen autorskim pravima, što znači da bi njihovim korisnicima bilo onemogućeno neovlašteno dijeljenje ili citiranje ovog (ili bilo kojeg drugog) novinskog teksta na platformama poput Facebooka i Twittera.

Još gore bi prošli korisnici koji bi bilo kakav medijski sadržaj zaštićen autorskim pravima – a takav bi u slučaju usvajanja Direktive bio sav medijski sadržaj proizveden na teritoriju EU – citirali na svojim privatnim blogovima. Njih bi medijske kuće kao nositelji autorskih prava mogle sudski goniti i tražiti naknadu štete. Istim mehanizmom naknadu štete medijske bi kuće mogle utjeravati od drugih medija koji požele na svojim stranicama prenijeti njihove informacije.

Sa sličnim bi problemima bili suočeni i korisnici koji bi na audiovizualne platforme poput YouTubea pokušali uploadati sadržaj koji sadrži makar i fragment tuđeg autorskog rada. Tekst Direktive doduše predviđa iznimku za manje internetske stranice; da budemo sasvim precizni, naznačeno je da bi se nova pravila primjenjivala samo na internetske stranice koje sadrže „veću količinu sadržaja“. No, radi se o potpuno arbitrarnoj kategoriji, s obzirom da nigdje nije jasno propisano gdje je granica između „veće“ i „manje količine sadržaja“.

20 godina do zastare 

Julia Reda, zastupnica njemačke Piratske stranke u Europskom parlamentu, prijedlog Direktive nazvala je „retrogradnim planom reforme autorskih prava koji označava katastrofu za internet“. Günthera H. Oettingera, povjerenika za digitalno gospodarstvo i društvo, Reda optužuje da je dopustio predstavnicima korporativnih interesa da stave svoje šape na prijedlog reforme i u izradi teksta Direktive potpuno ignorirao stvarne potrebe stvaratelja i korisnika digitalnog sadržaja.

„Plan uvođenja posebnih autorskih prava za internetske medije ograničio bi slobodu izražavanja na internetu i naštetio i malim izdavačima i inovativnim start-upovima. Na koncu nitko neće imati koristi: internetske platforme i korisnici prestat će stavljati linkove na vijesti iz EU koje sadrže kratak pregled sadržaja – koji potiče promet, ali bi sada zahtijevao posebne dozvole. Postavljanje kontrolnih točaka na put kojim korisnici danas stižu do vijesti iz EU neće nadoknaditi opadajuće prihode tiskanim medijima, već bi moglo osuditi na propast i njihova digitalna izdanja. Problemi novinske industrije ne mogu se riješiti zakonom o zaštiti autorskih prava“, kaže Reda. Potpuno karikaturalna je činjenica, upozorava Reda, da bi predložena ograničenja na dijeljenje sadržaja zaštićenog autorskim pravima trajala čak 20 godina.

„To znači da bi danas bilo ilegalno na Facebooku bez dozvole podijeliti neki članak iz 1996. godine“, objašnjava zastupnica Piratske partije i upozorava da su slične ideje već bile na dnevnom redu Europskog parlamenta, ali nisu uspjele postati dijelom europske pravne stečevine.

„Moramo im ponovo reći ne. Već sada se zastupnici u Europskom parlamentu iz raznih političkih grupacija okupljaju kako bi se usprotivili ovom prijedlogu“, tvrdi Reda.

Građani EU ustaju protiv cenzure

Otpor strukturama EU i lobistima čije interese predložena Direktiva štiti stvara se i izvan Europskog parlamenta. Neprofitna udruga European Digital Rights (EDRi) u tekstu objavljenom na svojim internetskim stranicama prijedlog Direktive naziva „podbačajem na svim razinama“. Građane Europske unije pozivaju da se obrate svojim nacionalnim parlamentima i Vladama, kao i svojim zastupnicima u Europskom parlamentu, ne bi li tako na institucije izvršili pritisak koji je potreban da se odustane od dodatnog štićenja autorskih prava.

„Teško bismo očekivali obavezno provjeravanje svog uploadanog sadržaja na internet i od najgorih svjetskih diktatura, a kamoli od Europske unije. Želite li da Google krene filtrirati i brisati vaše video zapise ako uključite komadić zaštićene glazbe ili snimke u svoju kreaciju? Želite li da preživljavanje europskim web hosting kompanijama postane gotovo nemoguće? Želite li da pravo na linkanje – najosnovniji aspekt funkcioniranja interneta – postane ograničeno?“, poručuju iz EDRi-ja.

Pokret otpora već je uzeo maha na stranici Savethelink.org. Pokrenutu peticiju potpisalo je više od 120.000 ljudi.

„Web bez linkova je kao svijet bez cesta. Bez linkova da nas navode kroz web, sva čudesa interneta završila bi pod ključem. (…) Linkovi nam omogućuju pristup najvećoj kolekciji ljudskih znanja i iskustava koje je svijet ikad vidio samo jednim klikom“, poručuju online aktivisti čijim zahtjevima se i vi možete pridružiti – na ovom linku.