Zamislite na trenutak sljedeći scenarij: surfate internetom i na jednom od portala naišli ste na tekst koji vas je toliko oduševio da ste ga istog trenutka odlučili podijeliti s prijateljima na Facebooku. Kopirali ste link, dodali pronicljivu opasku da potaknete komentare, pritisnuli „objavi“ i, taman kad ste se pripremili za brojenje i analizu lajkova, dočeka vas sljedeća poruka: „Tekst koji pokušavate objaviti zaštićen je autorskim pravom te njegova objava na Facebooku nije moguća. Ako sadržaj članka smatrate bitnim, opišite ga svojim riječima.“
Pobuna udruga
Iako djeluje kao znanstvena fantastika, ovakav scenarij uskoro bi mogao postati stvarnost za građane Europske unije. Barem ako se u potpunosti implementira nova direktiva EU-a o zaštiti autorskih prava predstavljena prošlog tjedna.
Direktiva protiv koje je diglo glas više od 100.000 civilnih udruga već je prozvana „porezom na linkove“ i dio je šire strategije koja bi u idućih nekoliko godina mogla u potpunosti promijeniti medijsku scenu Europe i uništiti brojne internetske portale.
Prijedlog ove digitalne strategije djelo je europskog povjerenika za digitalno gospodarstvo Gunthera Oettingera, čiji ured novim setom zakona želi medijskim kućama dodijeliti tzv. proširena autorska prava, kojima se svaki njihov tekst smatra zaštićenim djelom, i to na čak 20 godina.
U praksi će to značiti da svaka rečenica u novinskom tekstu postaje zaštićeni materijal koji se, bez dopuštenja nositelja prava, ni na jedan način ne smije reproducirati, redistribuirati ili, što je posebno popularno u Hrvatskoj, kompilirati.
Novim pravilima medijskim kućama daje se tako izrazito povoljna pozicija u kojoj svakoga tko njihove tekstove prenosi u bilo kojem obliku mogu tužiti i biti sigurni da će tužbu i dobiti.
Od direktive će tako najveću štetu pretrpjeti tzv. news agregatori (internetske stranice i mobilne aplikacije koje prikupljaju vijesti preuzete iz drugih izvora), ali i sami mediji, koje direktiva navodno štiti. Naime, posjećenost online portala uvelike ovisi upravo o prometu koji im pristiže s news agregatora i preko linkova s Googlea.
Kad ostanu bez ovog izvora klikova, nije pitanje hoće li izgubiti posjet i zaradu, nego samo koliko će se brzo to dogoditi.
Google plaća porez
Ako se direktiva usvoji, to će značiti da će internetskim tražilicama poput Googlea biti zabranjeno prenositi bilo kakav sadržaj s portala, uključujući i kratku rečenicu ili dvije kojima tražilice najčešće opisuju link koji nude korisnicima kao rezultat pretraživanja.
Ili, preciznije rečeno, neće biti eksplicitno zabranjeno, nego će Google (ili bilo tko drugi tko koristi ovaj popratni tekst) biti dužan platiti tzv. snippet tax (porez na kratki ulomak iz članka koji objašnjava link), čime će biti ozbiljno ugrožena egzistencija brojnih portala.
Naime, zakon sličan ovome koji predlaže Europska komisija već je u primjeni u Španjolskoj i Njemačkoj, gdje je rezultirao pravom katastrofom za većinu digitalnih medija.
U tjednima nakon stupanja na snagu, Google je iz Španjolske povukao svoj news agregator (Google News), a brojne digitalne platforme su zbog straha od tužbi izbjegavale koristiti sadržaj drugih medija, što je rezultiralo padom posjeta portalima i do 15 posto.
Jednim nepromišljenim zakonom sadržaj na internetu, stvoren i oblikovan da se dijeli preko linkova, ostao je tako zatvoren u staklenom zvonu i praktički ga se moglo pogledati samo na mediju na kojem je originalno objavljen.
U Njemačkoj su zbog sličnog scenarija brojne medijske kuće Googleu dale ekskluzivno pravo da besplatno koristi njihov sadržaj, samo kako ne bi izgubili posjet koji im ovaj IT div preko svojih kanala osigurava.
Pravila su očito donesena na inicijativu tradicionalnih medija i velikih medijskih kuća. Ako nemamo news agregatora, ako ograničimo dijeljenje preko društvenih mreža i tražilica, ako mediji ne budu mogli prenositi sadržaj drugih medija, očito je da profitirati mogu samo najveći i jaki brendovi.
Oni će zahvaljujući svojim budžetima za marketing i dalje dolaziti do korisnika, dok će manji izdavači mahom propadati jer će između njih i korisnika biti podignuta barijera koju ne mogu preskočiti – novu inicijativu komentirala je Ruth Coustick-Deal, stručnjakinja za digitalna prava iz Londona i jedna od istaknutijih pojedinaca iza masivnog projekta OpenMedia, koji se bori za slobodu interneta.
Novi zakon, uvjereni su brojni aktivisti, pogodovat će isključivo većim igračima, koji će također zabilježiti pad posjeta, ali će dugoročno profitirati samom činjenicom da manje razvikana konkurencija odumire.
A gdje su korisnici? Osnovna ideja iza donošenja ovako striktnog prijedloga zakona je, kažu iz Europske komisije, činjenica da na radu autora koji stvaraju sadržaj profitira treća strana.
Novinar napiše tekst, medijska kuća ga objavi, a Google i Facebook profitiraju jer se taj tekst dijeli preko njihovih kanala, tamo privlači korisnike i u konačnici im generira profit iako sadržaj nisu stvorili.
Pravedno bi bilo, kažu iz EU-u, da Google u tom slučaju plati određeni iznos vlasniku prava. Vlasnici prava s novim će priljevom novca poslovati bolje i proizvoditi više sadržaja, a u konačnici profitiraju građani, koji će dobiti kvalitetnije medije, smatraju europski birokrati, čija ideja funkcionira izvrsno. Sve dok se ne primijeni u praksi.
Što se dogodilo u Španjolskoj i Njemačkoj
Na primjerima Španjolske i Njemačke tako je bilo i više nego jasno da naplata „poreza na sažetke“ većini medija može samo naštetiti. Posebno zabrinjavajuća situacija bila je u Španjolskoj, gdje su mediji slovom zakona bili dužni tražiti naknadu od Googlea svaki put kad objavi komadić njihova sadržaja, čak i kad to nisu htjeli.
Google je nakon izglasavanja novog zakona istog trenutka ugasio servise koji podliježu plaćanju poreza, portali su ostali bez važnog kanala za dosezanje korisnika i bilježili su dvoznamenkast pad posjeta i milijunski pad prihoda.
Umjesto kvalitetnijih i bogatijih portala, građani su naposljetku dobili siromašniju medijsku scenu i manje izbora što mogu čitati.
Ostaje stoga nejasno kako je moguće da su nakon dva dokazana fijaska europski čelnici odlučili da bi jedinstveni „snippet tax“ na razini čitave Unije medijima i građanima mogao donijeti bilo što dobroga.
A najgore od svega je to što čitava stvar ne staje samo na tome.
Posebno poglavlje u direktivi posvećeno je platformama na kojima korisnici generiraju većinu sadržaja, pogotovo kanalima za objavu videa poput YouTubea. Od vlasnika ovih platformi, naređuje direktiva, zahtijevat će se implementacija sustava koji automatski detektiraju sadržaj koji krši autorska prava.
Naoko benigno, ali radi se zapravo o zahtjevu koji bi mogao potpuno promijeniti YouTube kakvim ga danas znamo. Naime, YouTube već sada koristi alate koji automatski detektiraju snimke, glazbu i tekst zaštićen autorskim pravima (primjerice, ako svoj video želite upotpuniti soundtrackom s nekog Princeova albuma, YouTube će prepoznati da se radi o zaštićenom materijalu i onemogućiti objavu), a sporni sadržaj dužni su ukloniti kada softver utvrdi prekršaj ili kada vlasnik autorskih prava to zatraži.
Po novoj direktivi, YouTube će biti odgovoran za sav sadržaj koji korisnici objave u trenutku kada ga objave. Ako taj sadržaj krši autorska prava, YouTube je automatski u prekršaju. Ovo je kraj interneta kakvog znamo i kraj svih platformi koje se oslanjaju na sadržaj koji objavljuju korisnici.
Ako direktiva bude izglasana, na YouTubeu i drugim sličnim platformama moći ćete pronaći samo sadržaj čiju su objavu nakon iscrpne analize odobrili korporativni odvjetnici. Umjesto korisnika, sadržaj na internetu stvarat će ljudi u odijelima i kravatama – službena je reakcija iz Googlea na novu inicijativu iz vrha EU-a.
Kako će sve završiti
Samim nacrtom direktive koji je predstavljen lobisti velikih medijskih kuća ostvarili su prvu veliku pobjedu. U njemu su usvojene praktički sve njihove želje te je Europa na pragu izglasavanja skupa zakona koji će pogodovati isključivo manjem broju najvećih korporacija te većini tiskanih medija.
Pompozno najavljivana „modernizacija zakonodavstva autorskih prava“, kako direktivu nazivaju EU birokrati, tako je postala veliki korak unatrag koji negira samu prirodu interneta kao mjesta slobode na kojem je sadržaj lako dostupan.
Umjesto obećane pluralizacije, slučajno ili namjerno, novi zakoni vrlo vjerojatno će rezultirati tek jačanjem monopola najvećih medijskih kuća. S tim da je, važno je naglasiti, nova digitalna strategija i jača zaštita autorskih prava Europskoj uniji itekako potrebna.
No, ovako rigidnim zakonom čelnici Unije pokazuju da ili ne razumiju što korisnicima interneta (80 posto građana Unije) stvarno treba ili, što je još opasnije, itekako dobro razumiju, ali ih jednostavno nije briga.
BESPLATAN INTERNET ZA SVAKI GRAD, SELO I MJESTO
Direktiva o modernizaciji autorskih prava na jedinstvenom digitalnom tržištu donosi i neke mjere koje će se svidjeti brojnim građanima. Primjerice, EU će u sklopu nove digitalne strategije pripremiti 120 milijuna eura kako bi svakom „gradu, mjestu i selu“ u Uniji osigurali besplatni širokopojasni pristup internetu.
Bit će to prilika i za brojne hrvatske lokalne zajednice da svojim građanima (i turistima) osiguraju pristup internetu koji dolikuje 21. stoljeću.
Što čeka Hrvatsku?
Direktiva EU-a ponajviše je usmjerena na velika tržišta, dok malene i jezično izolirane zemlje poput Hrvatske vjerojatno neće doživjeti značajnije promjene.
Ono što bi nakon implementacije novog zakona hrvatski čitatelji mogli primijetiti jest gašenje nekolicine news agregatora te nešto manje kompiliranja i prenošenja tekstova na internetskim portalima.
Sve drugo ovisit će o tome koliko su mediji spremni međusobno se tužiti. Primjerice, svaki put kad na nekom internetskom portalu pročitate rečenicu koja sadržava frazu „kako donosi“ (umetni ime medija), „kako prenosi…“, „kako saznaje…“, portal/medijska kuća koja se citira moći će podnijeti tužbu, osim ako mediju koji prenosi njihov sadržaj nisu dali pravo da ga koriste.
Jedinstveno digitalno tržište
Veliki dio nove digitalne strategije odnosi se na formiranje jedinstvenog digitalnog tržišta Europske unije koje bi trebalo omogućiti slobodniju razmjenu audiovizualnog sadržaja.
Naime, u postojećim okolnostima satelitske i kabelske televizije te IPTV servisi distribuciju sadržaja moraju dogovarati sa svakom državom pojedinačno, što značajno umanjuje mogućnosti ekspanzije.
Primjerice, hrvatski film može se prikazati na njemačkoj televiziji tek kada se utvrdi da nijedna scena u njemu ne krši ničija autorska prava u toj zemlji. Isto vrijedi i za televizijske programe te općenito za sav audiovizualni sadržaj.
Formiranjem jedinstvenog digitalnog tržišta, vlasnici prava moći će pregovarati na razini Unije te će mnogo lakše distribuirati svoj sadržaj u druge države članice.
Konkretno, na hrvatskim kabelskim i satelitskim televizijama mogli bismo vidjeti mnogo više TV kanala iz drugih EU zemalja, a nova pravila otvaraju i prostor manjim TV kućama da puno lakše uđu na naše tržište i pojačaju konkurenciju, što bi krajnjem korisniku u konačnici moglo značiti i niže cijene usluge.
Nema ‘slobode panorame’
Jedan od detalja u novoj direktivi koji najbolje pokazuje koliko je rigidna jest iznenađujući izostanak tzv. freedom of panorama iznimke u autorskim pravima. Ukratko, radi se o aneksu zakona kojim se iznimno omogućava fotografiranje i snimanje zaštićenih autorskih djela ako se nalaze u javnom prostoru.
Bez „slobode panorame“ vlasnici autorskih prava mogu tužiti sve one koji njihove skulpture, zgrade, umjetnička djela i sl. izložene u javnom prostoru fotografiraju i, što je najčešći uzrok tužbi, redistribuiraju.
Jedine iznimke koje se u direktivi spominju su korištenje zaštićenih materijala u edukativne svrhe, ali samo znanstvenim institucijama od javnog interesa, te implementacija dijela Marakeškog sporazuma, kojim se pristup zaštićenim materijalima omogućava slijepim i slabovidnim osobama.
Dobra vijest za autore
Vijest koja će sasvim sigurno razveseliti autore koji pišu tekstove, snimaju fotografije i videa itd. jest da direktiva predviđa i puno transparentniji odnos nositelja prava na sadržaj spram onih koji su ga stvorili.
Medijske kuće tako će autorima biti dužne dostaviti podatke o tome koliko su zahvaljujući njihovu trudu zaradili, što bi im trebalo značajno ojačati poziciju u pregovorima za honorare.
Medijski amandmani umiru u skupštinskom mraku: Noćno zasedanje Odbora, u četiri čina
Saragusti: Niko sada nije bezbedan. Zločini su jezivi. Novinari su ubijeni dok obavljaju svoj posao
Filmovi o novinarima i za novinare
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.