Turski novinari i aktivisti pokrenuli su kampanju „Ja sam novinar“ koju možete podržati na #Bengazeteciyim. Podrška se odnosi na 34 novinara i medijskih radnika koji su u zatvoru, kao i na one koji su suočeni s različitim pritiscima vlasti zbog inzistiranja na pravu na slobodu izražavanja i informiranja
Apel inicijative truskih novinara prenosimo u cjelosti:
Ja sam novinar!
Novinarstvo nije zločin.
U Turskoj ugnjetavanje novinara postaje iz dana u dan sve jače.
Oni koji se bore da bi zaštitili slobodu medija i svoj posao prisiljeni su plaćati visoku cijenu.
Novinari koji izvještavaju iz zona sukoba izloženi su stalnim prijetnjama i maltretiranju te dovode u opasnost svoje živote.
Reporteri, urednici i pisci često su suočeni s kriminalističkim istragama i procesuirani pod optužbom za klevetu. Mnogi su u pritvoru i čekaju suđenje, a tu su se našli zbog izvještavanja ili prenošenja izvještaja na društvenim mrežama.
Novinare vrlo olako proglašavaju neprijateljima države i izdajicama, te ih procesuiraju pod optužbama za špijuniranje ili „širenje propagande terorističkih organizacija“.
Ni strani novinari koji žive u Turskoj i izvještavaju iz Turske nisu pošteđeni. U raznim razdobljima turske povijesti je novinarstvo bilo na udaru vlasti, ali nikad dosad nisu takvom silinom napadani strani novinari.
Novinari u mainstream medijima su primorani raditi u okolnostima koje im ne dopuštaju uredno obavljanje svog posla; vrlo lako mogu biti otpušteni ako propituju službenu politiku vlade. Opsežna cenzura je postala standardna, a kritički se glasovi neprestano stigmatiziraju.
Pristup činjenicama je ograničen čestim blokiranjem rada medija. Oni mediji koji postavljaju pitanje takvih blokada proglašava se izdajicama, pa čak i teroristima, te ih se prikazuje kao kriminalce. Mnogi neovisni mediji su izloženi stalnoj prijetnji gašenjem.
Ljudi iz različitih slojeva društva koji pokazuju solidarnost s novinarima u obrani slobode medija i prava na informiranje također postaju meta istraga i optužbi.
Unatoč pritiscima deseci novinara su iz gradova na zapadu zemlje – Istambula, Izmira i Ankare – otputovali su u Diyarbakır (u jugoistočnoj Turskoj; neformalni glavni grad Kurda) da bi pokazali solidarnost s kolegama koji rade pod ogromnim pritiskom u toj zoni sukoba. Zajedno su stajali pred zatvorima, sudovima i redakcijama tamošnjih medija.
Štititi slobodu novinarstva znači štititi pravo javnosti na pristup informacijama.
U društvu u kom je to pravo ograničeno, nema govora o demokraciji.
Stoga ćemo mi kao novinari učiniti sve što je u našoj moći da budemo glas onih koji su marginalizirani, zatvoreni i ušutkani zato što rade svoj posao i brane slobodu novinarstva i pravo na informaciju u ime svih nas.
S novinarima Turske i mi izvikujemo:
Novinarstvo nije zločin!
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.