Važna presuda: Novinari u javnom interesu smiju koristiti i skrivene kamere

Sloboda izražavanja jedna je od osnovnih pretpostavki modernog demokratskog društva, te glavni postulat njegovog napretka. Mediji nisu zaduženi objavljivati samo dobre informacije, već i one koje će potresti društvo, ocijenio je Sud

Slučaj iznimno važan za novinarsku profesiju raspleo se ovih dana na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gdje je utvrđeno kako je Švicarska povrijedila pravo na slobodu govora novinarima koji su objavili razgovor snimljen skrivenom kamerom. Da razgovor i nije bio toliko tajan, niti je zbog toga trebalo kazniti novinare, prije svega jer je postojao opravdani javni interes za njegovom objavom, zaključio je Sud.

Riječ je o slučaju iz 2003. godine kada su novinari Švicarske radio-televizije (SRF) u svom tjednom magazinu »Kassensturz«, namijenjenom zaštiti potrošača objavili razgovor sa zastupikom osiguranja. Kako se sumnjalo u malverzacije sa životnim osiguranjima i prevare korisnika, jedna od novinarki dogovorila je sastanak sa zastupnikom glumeći zainteresiranoga klijenta. Skrivenom kamerom što ju je novinarka imala kod sebe cijeli je razgovor zabilježen, odnosno praćen iz susjedne sobe u kojoj se nalazio ostatak novinarske i uredničke ekipe. Na kraju su se svi zastupniku i predstavili objasnivši mu da su ga tajno snimali, te mu dali priliku da prokomentira cijeli slučaj. On je to odbio.

Emisija o problematici osiguranja emitirana je ali je na snimci razgovora zastupniku zamagljen lik i izmijenjen glas. Vidjelo mu se tek nešto malo odjeće.

Etički standardi

Na SFR-u su zadovoljni presudom, a Tristan Brenn, glavni urednik SFR Televizije, za Novi list je izjavio: – Mi smo uvijek otvoreno smatrali, da korištenje skrivene kamere može biti dozvoljeno, kao kranji, odnosno zadnji način novinarskog istraživanja. Europski sud za ljudska prava nam je sada potvrdio da smo u pravu, što nam je veliko zadovoljstvo. Pravno gledajući sada smo u novoj poziciji. Ako bismo ponovo imali takav javni slučaj, koji bi se mogao dokazati samo skrivenom kamerom, mi bi se poslužili tim istim postupkom, zajključio je.

No, unatoč tome on je u travnju 2003. godine tužio novinare koji su na kraju procesa, u studenome 2007. godine, na višem sudu züriškog kantona proglašeni krivima zbog kršenja kaznenog zakona koji zabranjuje tajno snimanje. Osuđeni su i zbog povrede privatnosti. Izrečene su im novčane kazne – od 30 do 350 franaka.

Braneći pravo na slobodu izražavanja novinari su u odgovoru na tužbu napomenuli i da je brokeru bio zamagljen lik, te izmijenjen glas pa se ne može govoriti ni o kakvoj povredi njegovih privatnih prava, a opravdani javni interes za objavom informacija o nefunkcioniranju privatnog osiguranja u Švicarskoj bio je posebno naglašen. Osim toga, na kraju je brokeru dana šansa da sve komentira javno, što je on odbio.

No, predstavnik Švicarske isticao je kako je korištenje mjera tajnog snimanja krajnje restriktivno, te se može koristiti samo u iznimnim slučajevima. U tužbi je naglašeno kako su novinari imali i druga sredstva da dođu do željenih informacija.

U slučaj se uključio i »Media Legal Defence Initiative« (Inicijative pravne obrane medija) koji su isticali kako mora postojati mogućnost tajnog istraživanja kako bi se razvila ta posebna novinarska vrsta – istraživačko novinarstvo. Kao i u ovom slučaju, takva snimanja moraju biti korištena u određenoj mjeri, te uz najviše etičke standarde.

I sam Europski sud za ljudska prava zaključio je kako je u ovom slučaju identitet zastupnika osiguranja maksimalno zaštićen, tako da objava priloga nije mogla ni na koji način naštetiti njegovoj časti i ugledu, odnosno poslovnoj reputaciji.

– Sloboda izražavanja jedna je od osnovnih pretpostavki modernog demokratskog društva, te glavni postulat njegovog razvoja i napretka. Mediji nisu zaduženi objavljivati samo dobre informacije i ideje, već i one koje će potresti i šokirati društvo. To su zahtjevi što ih pred medije stavljaju pluralizam, tolerancija i širina razmišljanja, bez kojih demokratsko društvo ne može postojati, ocijenio je Sud koji je u više navrata do sada isticao ključnu ulogu medija u demokratskom društvu, te njegovu borbu za objavom informacija relevantnih za cijelo društvo. U tom kontekstu Sud posebno ističe i vjerodostojnost medija kao relevantnih izvora za određene optužbe.

Male kazne

Izdvojeno mišljenje iznio je jedan član sudskog vijeća koje je odlučivalo u ovom slučaju. Riječ je o belgijskom sucu Paulu Lemmansu koji se priklonio stavu da kršenje normi iz zakona o kaznenom postupku o tajnom snimanju ne može biti dozovoljeno bilo kome, pa ni novinarima. On ne opravdava javni interes, ni zaštitu prava većine kršenjem privatnosti pojedinca.

Ipak ovaj slučaj se razlikuje od brojnih ranijih kojima se Sud bavio jer identitet tajno snimljenog zastupnika osiguranja nije razotkriven. Osim toga on nije javna osoba, niti je kritizirano ono što on osobno radi, već postupci cijele branše u određenom segmentu. Zato je objavljena emisija imala ograničen utjecaj na njegovu reputaciju.

Odlučujući o tužbi novinara što su ju podnijeli protiv Švicarske, ne tražeči pri tome nikakvu novčanu odštetu, Sud je posebno uzeo u obzir javni interes, odnosno dio emisije u kojem je anlizirano kako korisnici životnih osiguranja dobivaju manjkava obrazloženja i upute od svojih zastupnika.

– Sud je analizirao koliko je ova emisija doprinijela javnoj raspravi o problemu životnih osiguranja, a ne je li samo ostvarila svoj cilj, stoji u odluci Europskog suda za ljudska prava koji podsjeća kako novinari istraživači, bez obzira kojom metodom istraživanja se koriste, moraju poštovati etička načela novinarstva.

U ovom konkretnom slučaju samo mali broj osoba znao je za pravi i puni identitet zastupnika osiguranja, tako da šteta njegovoj časti i ugledu i nije učinjena. Zato je zaključeno kako je zadiranje u njegovu privatnost bilo manje od javnog interesa što je postojao za objavom informacija o problematičnim životnim osiguranjima.

– Iako su novinarima izrečene relativno male novčane kazne, vijeće smatra kako sama činjenica što su proglašeni krivima može dovesti do daljnjeg medijskog ustezanja od kritičkog izvještavanja, stoji u odluci suda.

Ova presuda zasigurno će imati odjeka i u domaćim novinarskim i pravosudnim krugovima, budući da se i u hrvatskim medijima objavljuju tajne snimke, odnosno snimke osoba koje nisu znale da razgovaraju s novinarima.